Adrenergički beta blokatori su lijekovi koji se najčešće koriste za bolesti kardiovaskularnog sistema. Oni svojim kompetitivnim mehanizmom blokiraju beta 1 i beta 2 receptore a samim tim i sva svostva koja se odigravaju preko tih receptora. Beta blokatori djeluju na sve organe u kojima se nalaze beta receptori. To su prije svega srce, zatim pluća, krvni sudovi, oko.

 

Četiri najznačajnije bolesti kardiovaskularnog sistema – hipertenzija, angina pektoris, infarkt miokarda, srčane aritmije, se liječe adrenergičkim beta blokatorima.

Beta blokatori se najčešće koriste u terapiji srednje teških oblika hipertenzije.

 

Većina beta blokatora se dobro resorbuje iz digestivnog trakta. Maksimalne koncentracije u krvi se postižu 1-3 sata nakon oralnog uzimanja. Ovi lijekovi ispoljavaju slabiji efekat kod pušača i starijih osoba.

 

Najčešći neželjeni efekat beta blokatora nastaje uslijed blokade beta receptora u srcu, bronhijama i jetri. Kod pacijenata sa smanjenom srčanom rezervom može se javiti akutna insuficijencija miokarda (srčanog mišića). Mogu se javiti napadi astme, a pri naglom prestanku terapije moguć je ''sindrom obustave'' koji se manifestuje nervozom, tahikardijom, bolovima u grudima anginoznog tipa, pa čak i infarktom. Pojava ovog sindroma je rijetka, ali pacijentu ipak treba skrenuti pažnju da se terapija beta blokatorima ne smije naglo prekinuti.

 

Manifestna ili prijeteća insuficijencija srca, kompletan A - V blok, bronhijalna astma i periferna vaskularna oboljenja su kontraindikacije za primjenu ovih lijekova.

Posebna obazrivost je potrebna kod dijabetičara koji se liječe insulinom ili oralnim antidijabeticima.