Sljez je stara ljekovita biljka. Nekada se korijen bijelog sljeza koristio kao sredstvo za rane, protiv ujeda životinja, protiv ranih upala, posebno materice. I danas je vrlo važna njegova uloga za liječenje kašlja i želučanih tegoba. U posljednje vrijeme otkriven je i njegov uticaj na imunološki sistem preko složenih polisaharida koji stimulišu rad imunog sistema.

 

Korijen bijelog sljeza (althaeae radix) sadrži mnogo škroba, pektin, biljne sterole, eterično ulje, bjelančevine i aminokiseline. Međutim, glavni ljekoviti sastojak su sluzi. Korijen bijelog sljeza sadrži najviše sluzi. U jesen sadrži 15% sluzi, a u proljeće tek 5 - 6%. Listovi i cvjetovi sadrže 6 - 9% sluzi. Sluzi sljeza lokalno djeluju na kožu i sluzokožu i spriječavaju ili  ublažavaju sve vrste upala.

 

Bijeli sljez pomaže u liječenju bolesti disajnih organa kao što su kašalj, bronhitis i upala pluća. Sluzi oblažu sluznicu te tako smiruju nadražujući suhi kašalj i promuklost. U posljednje vrijeme otkriven je i njegov uticaj na imunološki sistem preko složenih polisaharida koji stimulišu rad imunog sistema.

 

Čaj od bijelog sljeza je također dobar kod bolesti urinarnog i digestivnog sistema, kao što su upale, prolivi i sl.  Može se koristiti i za ispiranje usne šupljine, kapati u nos radi lakšeg disanja, posebno kod male djece. Smiruje uporan kašalj kod pušača.