''Skroman čovjek može sve dobiti, a ohol sve izgubiti, jer skromnost uvijek nailazi na velikodušnost, a oholost na zavist.''

 

Antonije Rivarol

 

Skroman čovje ne ističe svoje vrijednosti i zasluge, ne hvali se, umjeren je u svojim zahtjevima i ponašanju, jednostavan je i običan, ne pretenduje na veličinu i raskoš. Skromnost je osobina koja se cijeni, ima naglašenu genetsku notu, ali se i formira u porodici i školi, društvenoj zajednici. Što je više cijenimo, više ćemo je usavršavati.

 

Nepotrebno je da trošimo energiju da druge uvjerimo u naše stavove i uvjerenja i kako smo besprijekorni. Ako jesmo, to bolje za nas. Drugi će to i sami zapaziti.

Ako koristimo svaku priliku, ma koliko to činili prikriveno, onako usput, da sebe istaknemo, pohvalimo nekoga svog, skrenemo pažnju na sebe, to drugi uočavaju i takvo ponašanje ima suprotan efekat. Niko ne želi da se druži sa osobom, ili da je sluša, kojoj je svaka druga riječ – ja, pa ja i opet ja!

 

Iako je skromnost osobina koja se cijeni kod drugog, neki ljudi kada u oni u pitanju, imaju i rezerve. Vaše je da procijenite. Skroman čovjek vodi mirniji život i manje je izložen stresu.